Svi smo mi putnici kroz vreme. Živimo od sećanja na prošlost, doživljavamo sadašnjost i radujemo se onome što nas čeka u budućnosti. Zašto neki ljudi misle da je pre sve bilo super, a neki da je katastrofa. Neki ljudi misle da nikad nije bilo gore nego danas, a nekima je sada najbolje vreme ikad. Sutra ko živ ko mrtav a nekim ljudima je budućnost svetla. Šta je to što pravi ogromnu razliku u tome kako doživljavamo prošlost, sadašnjost i budućnost. Ključno pitanje je koja je vaša vremenska perspektiva i kako utiče na vaš život. Fantastična knjiga koja sve to objašnjava je The Time Paradox: The New Psychology of Time That Will Change Your Life, koju je napisao čuveni profesor sa Univerziteta Stanford Philip Zimbardo.

Nakon desetogodišnjeg istraživanja profesor Zimbardo je predstavio novi koncept u psihologiji koji je nazvao vremenska perspektiva. Zimbardo veruje da sva naša iskustva delimo na različite vremenske okvire. Vremenske perspektive se koriste automatski – vrlo često bez naše svesti, i utiču na mnoge oblasti našeg života.

Većina eksperata veruje da je naša vremenska perspektiva najvećim delom naučena u detinjstvu. Naša kultura takođe ima uticaj na našu vremensku perspektivu. Veća je verovatnoća da će društva koja podstiču društveno angažovanje investirati u prošlost, dok ona koja slede „ja“ pristup imaju tendenciju da budu više vođena budućnošću. Zajednice koje su siromašnije više žive u sadašnjosti. Koja god da je vaša vremenska perspektiva, Zimbardo objašnjava da svako od nas može da promeni svoj stav u odnosu na život i vreme.

Često uhvatim sebe kako razmišljam o greškama iz prošlosti. Sve brže prepoznajem gde mi ide fokus i onda mogu da ga menjam. Nije mi korisno da živim u prošlosti i da razmišljam šta sam mogao drugačije. Prošlost je takva kakva je, a najvažnije mi je da moj odnos prema njoj promenim na pozitivno. Kada o greškama iz prošlosti razmišljam kao o životnim lekcijama, onda mogu da izvučem pouku iz njih, što mi daje snagu i lakoću da se sa sličnim situacijama lakše nosi i rešavam ih.

Kada sam preopterećen svakodnevnim obavezama i planovima za budućnost, prepustim se sadašnjem trenutku, hedonizam je skroz u redu jer jedini trenutak koji imamo je SADA i to je život. Važno je da to bude umereno.

Kao i većina roditelja pomalo imam strah od budućnosti jer razmišljam o svojoj deci i o tome kako će oni kroz život, ali se često setim Entoni Hopkinsa koji kaže: ne očekujem ništa i prihvatam sve. Očekivanja su često neprijatelji iskustva.

Svi mi možemo da naučimo da pomeramo fokus sa prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ukoliko u tome uspemo, to će nam omogućiti da budemo opušteniji i da u potpunosti uživamo u životu. Nastavite sa čitanjem kako biste saznali više.

Šta su to različite vremenske perspektive?

Postoje tri glavna vremenska perioda – prošlost, sadašnjost i budućnost. Ona su dalje, u zavisnosti od individualnog emocionalnog fokusa, podeljena na kategorije kao što su dobro/pozitivno ili negativno/traumatično. Nakon dugogodišnjeg istraživanja, Zimbardo je bio u mogućnosti da identifikuje 6 različitih vremenskih perspektiva. To su:
1. Prošlost – pozitivno
2. Prošlost – negativno
3. Sadašnjost – hedonizam
4. Sadašnjost – fatalizam
5. Budućnost
6. Transcendentalna budućnost

Hajde da ih detaljno pogledamo i procenimo koja je vaša vremenska perspektiva.

OSOBE ORIJENTISANE NA PROŠLOST

Oni koji su fokusirani na svoja prošla iskustva koriste ih kao primer sa kojim mogu da uporede svoja nova iskustva. Prošlost jedne osobe ne obuhvata samo porodične tradicije i kulturu već nosi i neke skrivene traume, krivicu i sram. Ova sećanja često vode osobe koje su orijentisane na prošlost i depresiju ukoliko izaberu da traže osvetu. Oni se opiru promeni i drže se poznatog okruženja i ljudi. Oni nisu kreativni niti inovativni.

Prošlost – pozitivno: oni koji prate vremensku perspektivu „prošlost – pozitivno“ veruju u pristup „bolje sprečiti nego lečiti“. Oni su srećni i društveni i sećaju se pozitivnih aspekata iz svoje prošlosti.

Primer:

  • Osećam nostalgiju kada razmišljam o svom detinjstvu.
  • To mi pruža zadovoljstvo da ponovo doživim trenutke iz svoje prošlosti.

Prošlost – negativno: ovaj tip ljudi pamti negativne i traumatične senke iz svoje prošlosti, što ih proganja na svakom koraku koji naprave u životu. Oni provode svoje vreme sećajući se loših trenutaka što ih naposletku sprečava da uživaju u sadašnjosti i da streme budućnosti. Često se, više nego ostali, osećaju uznemireno, žalosno i depresivno.

Primer:

  • Još uvek imam noćne more o traumama iz prošlosti.
  • Mislim da je trebalo da promenim mnoge stvari u svojoj prošlosti.
  • Često mislim na dobre stvari koje sam u prošlosti propustio.

Abdulfatah Džandali je rođen 1931. godine u Siriji, preselio se u SAD 1954. godine, gde je upoznao Džoan Kerol Šebel, nemačku katolkinju sa kojom je otpočeo vezu. Ipak, njeni roditelji su joj branili vezu sa muslimanom pa je Džoan svog sina, rođenog 1955. godine, dala na usvajanje… u porodicu Džobs. Stiv Džobs je usvojen kao beba i nosi prezime svog očuha. Mogao je da bude ljut i besan što je ostavljen kao beba ili da posluša svog očuha koji ga je voleo i othranio i stalno mu govorio da je on poseban jer nije ostavljen već odabran, oni su ga birali i želeli.

OSOBE ORIJENTISANE NA SADAŠNJOST

Osobe orijentisane na sadašnjost su „lako ćemo“ tipovi. Oni nisu zabrinuti za svoju prošlost niti za budućnost. Oni žive u trenutku i često traže nove avanture i iskustva. Kreativni su i fokusirani na trenutne zadatke, i ne brinu previše o budućnosti. Oni su zabavni i smeli ljudi koji vole da učestvuju u ekstremnim sportovima i trkama. Oni će takođe češće da popuste pod pritiskom što znači da njih čini većina pušača, gojaznih i zavisnika.

Sadašnjost – hedonizam: ovi tipovi osoba žive svaki sekund svog života. Oni su kreativni i energični ljudi kod kojih najvećim delom dominiraju porivi za traženjem uživanja. Oni su popularni ali imaju nezdrav način života i imaju tendenciju da preuzimaju više rizika od drugih.

Primer:

  • Impulsivno preduzimam akciju.
  • Preuzimanje rizika očarava mene i moj život.
  • Stvari radim onako kako mi srce kaže, a ne mozak.

Sadašnjost – fatalizam: ove osobe nisu u stanju da vide svetlo koje će sigurno sresti u budućnosti. Oni ne uživaju u sadašnjosti i nisu u stanju da promene ono što ih čeka u budućnosti. Često budu bespomoćni kada se suoče sa životom i spoznaja da je to nepravedno čini ih agresivnim i revoltiranim.

Primer:

  • Moj život je pod kontrolom koja je izvan moje moći.
  • Život se menja toliko brzo da je teško planirati budućnost.

OSOBE ORIJENTISANE NA BUDUĆNOST

Ovi tipovi ljudi su ambiciozni i imaju jasan cilj u svom umu o tome kako žele da izgleda njihova budućnost. Oni naporno rade u sadašnjosti i čine sve što je u njihovoj moći kako bi ostvarili postavljene ciljeve.

Orijentisani ka budućnosti: ovaj tip ljudi je pun energije. Takođe su oprezniji kada su oni sami u pitanju i vode računa o sebi hraneći se dobro, vežbajući i posećujući češće lekara. Ovo je razlog zbog kog su osobe orijentisane ka budućnosti dugovečne. Oni su takođe inovativni i smišljaju najrazličitije načine kako bi pronašli efikasna rešenja za uobičajene probleme. Oni su postavili očekivanja o svojoj budućnosti i čine sve što je u njihovoj moći kako bi ostvarili svoje ciljeve. Oni su od onih ljudi koji dobijaju dobre ocene u školi i često se među njima mogu naći oni koji brinu o okruženju – zato što žele da osiguraju svoju budućnost. Međutim, jedina negativna strana „futurističkih“ pojedinaca jeste da oni previše rade i igraju se manje, što ih čini manje društvenim. Oni su obično izolovani od svojih prijatelja i članova porodice i jedva učestvuju u društvenim okupljanjima.

Primer:

  • Ne volim da kasnim na sastanke, to me uznemirava.
  • Završavam sve projekte pre zadatog roka.
  • Ne mogu da mislim ni na šta drugo kada imam posao koji mora da se završi.

Transcendentalna budućnost: odnosi se na to kako neko tumači sopstvenu smrtnost: da li kao kraj života („postoji samo ovozemaljski, materijalni život“) ili odlazak na drugi svet („smrt je novi početak“, „odgovaraću za svoja dela na onom svetu“). Ova vremenska dimenzija je izražena kod osoba sklonih religioznosti i tradicionalnim/konzervativnim vrednostima. Oni su više fokusirani na budućnost i razmišljaju samo o tome kakav život žele posle smrti.

Svaki od ova tri vremenska perioda ima svoje pozitivne i negativne strane. U jednom trenutku u našem životu, svih 6 vremenskih perspektiva dobija svoju ulogu.
Međutim, mi smo više fokusirani na jedan ili dva pravca. Ukoliko su ovi pravci izbalansirani u našem životu, možemo da počnemo da živimo sa zdravijim i efikasnijim pristupom životu. Zimbardov „Vremenski Test“, koji je dostupan na internetu, omogućava osobama da procene sebe i saznaju više o svojoj vremenskoj perspektivi.

Kako biti objektivniji kada je u pitanju vreme

Mi ljudi smo dobri u mnogim stvarima. Ali objektivnost prema vremenu nije jedna od njih. Naša vremenska perspektiva – bez obzira na to da li želimo da živimo u nostalgiji, da živimo u trenutku ili da težimo ka najboljem u budućnosti – može da predvidi sve u našim životima. Naše obrazovanje, karijera, veze, pa čak i zdravlje, pod uticajem su onoga kako koristimo našu vremensku perspektivu. Prema Zimbardu, vremenska perspektiva je jedan od najmoćnijih uticaja na gotovo sve aspekte ljudskog ponašanja.

Kada ove perspektive razumemo i kada ih koristimo efikasnije, možemo da:

  • Budemo svesniji našeg okruženja, naročito ljudi.
  • Napravimo promene unutar nas samih koje mogu pomoći da naša budućnost bude bolja.

Cilj Zimbardove teorije jeste da se pronađe perspektiva koja zadovoljava psihološke potrebe i vrednosti jedne osobe. Ravnoteža između vremenskih perspektiva je neophodna. Iskoristiti pozitivno prošlost i pronaći načine kako živeti u sadašnjosti, ali i praviti planove za uspeh u budućnosti, jeste ključ za efikasno upravljanje vremenskim perspektivama.

Na primer, analizirati žaljenja koja imate u vašem životu. Da li možete da se vratite na fakultet ili da uzmete učešće u nekim aktivnostima u kojima niste bili aktivni tada? Iskoristite te emocije kao način da poboljšate vašu motivaciju. Obavljajte aktivnosti koje zahtevaju vašu punu pažnju radije nego da sanjarite o stvarima koje ste mogli da promenite pre 10 godina.

Zimbardo je predložio mogućnost balansiranja vremenskih perspektiva, gde pojedinac treba da bude svestan da može korigovati svoju „vremensku perspektivu“ tako da snizi dominantne perspektive negativnog predznaka, a češće koristi druge, korisnije vremenske perspektive. Idealan profil, izraženost svake od njih. Da bi pojedinac posedovao dobro mentalno zdravlje, bio optimista, otvoren, siguran u sebe i zadovoljan životom, treba da ima: ispodprosečnu negativnu prošlost, izraženu pozitivnu prošlost, hedonističku sadašnjost nešto iznad proseka, nisku fatalističku sadašnjost i iznadprosečnu budućnost.

Promeniti budućnost je moguće. Samo kontrolišite vaše akcije i smanjite neizvesnost o životu koju imate u svom umu. Nadanjem i verovanjem da ćete imati pozitivnu budućnost, povećaćete verovatnoću da će tako biti. Napravite dobar akcioni plan i hrabro napred, a do tada pročitajte knjigu The Time Paradox: The New Psychology of Time That Will Change Your Life.

Milan Vukašinović

error: Content is protected !!